Studija: Analiza opravdanosti subvencioniranja javnih predškolskih ustanova u FBiH – preliminarni nalazi

SAŽETAK

Raširenost i korist od državnih vrtića

76% općina u FBiH nudi javne usluge predškolskog odgoja i obrazovanja, dok se 24% općina oslanja isključivo na privatni sektor za usluge ove vrste. Objektivna mjerila kvalitativnog uspjeha rada ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja nisu implementirana, tako da se trenutno za procjenu kvaliteta rada predškolskih ustanova možemo osloniti samo na subjektivno ocjenjivanje od strane roditelja.

Apsolutni iznos subvencioniranja

Od 60 općina za koje smo našli podatke o postojanju državnih vrtića, njih 5 plaća manje od 50 KM mjesečne subvencije po djetetu. 4 općine plaćaju između 50 – 100 KM, 14 općina plaća između 100 – 150 KM, 18 općina plaća između 150 – 200 KM, a čak 14 općina plaća preko 200 KM mjesečne subvencije po djetetu koje boravi u njihovim vrtićima. Za 5 općina nismo mogli naći podatke o subvencioniranju vrtića. Na području FBiH, prosječna subvencija po vrtiću za razmatrani period od 3 godine iznosi minimalno 422.427,40 KM.

Relativni iznos subvencioniranja

Unsko-sanski kanton prednjači u izdvajanju na državne vrtiće, te u svim općinama iznos subvencije po jednom djetetu iznosi više od 30% prosječne neto plaće općina kantona (sa izuzetkom općine Bihać, u kojoj je subvencija 29% prosječne neto plaće i općine Ključ za koju nemamo informacije). Osim što prednjači u trošenju, Unskosanski kanton je i jedini koji nema općine koja spada u one sa ograničenim izdvajanjem sredstava, a također nema ni jedne općine koja je bez državnih vrtića.

Transparentnost u trošenju

Zaključak koji smo napravili kroz istraživanje je da informacije koje su potrebne za donošenje ispravne ocjene usluge državnih vrtića u većini slučajeva ne stoje na raspolaganju građanima. Jedan od dva moguća načina da se dođe do informacija je direktna dostava upita na adrese vrtića, koji međutim često ostaje neodgovoren. Drugi način dolaska do informacija je putem sistema informisanja samih općina, tj. kantona. Problem sa ovim drugim načinom je taj da je veoma zahtjevan. Sjednice skupština se moraju pretraživati jedna po jedna, uz mnogobrojna dokumenta, što opet predstavlja teret na resurse stranaka koje su zainteresirane za informacije ove vrste. Također je čest slučaj da se iznosi predstavljaju u zbirnom formatu, tj. pod zajedničkim računom za subvencije svim javnim preduzećima.