Pravno regulisanje (ne)tržišne komunalne djelatnosti
Jedan od primjera neuspjelog sinkretizma socijalističkih i tržišno orjentisanih kapitalističkih ekonomskih instituta je i prisiljavanje građana na zaključivanje formalizovanih i unaprijed tipiziranih zahtijeva za isključenje sa mreže centralnog grijanja, a unutar kojih su već ugrađene odredbe o pristanku stranke na plaćanje paušala u visini od 10% cijene zagrijavanja prostora. Znači, iako ste platili blizu 100 KM naknade za isključenje sa mreže daljinskog grijanja dužni ste plaćati svaki mjesec 10% od vrijednosti isporučene toplotne energije koju ste plaćali dok ste bili korisnik usluga.
Ko je ugrožen u bh. privrednom okruženju i koga zaštititi?
Sve dok se poštuju načela slobodnog ugovaranja i sama institucija ugovora u kojem su obje stranke jednake posrijedi imamo građansko-pravni odnos, te shodno tome u dati odnos ne bi smjeli ‘’zadirati’’ organi javne vlasti jer u tom slučaju bismo dobili upravno-pravni odnos, u kojem stranke nisu jednaki subjekti, a što je protivno odredbama ZZP u BiH. Zbog toga bi se što skorije trebali poduzeti konkretniji koraci na planu informisanja potrošača, odnosno korisnika usluga o njihovim pravima ali i što hitnijem usaglašavanju zakona donesenim na nižim nivoima vlasti sa zakonima na državnom nivou.
Pravna praksa u bh. komunalnoj djelatnosti (isporuci toplinske energije) i nužnost tržišnog buđenja javnih komunalnih preduzeća.
Obračun po individualnoj potrošnji bio moguć isključivo uz određivanje ekonomske cijene komunalnih usluga. Dosadašnja selektivna socijalna politika koja subvencionira neke građane, a koja se provodi preko novčanika svih, i to preko paušalnog obračunavanja računa, tj. socijalnih cijena, ali i neustavnih, nezakonitih i nemoralnih naknada za vertikalne toplovodne cijevi u stanovima u kojima su se građani isključili sa sistema daljinskog grijanja, dugoročno posmatrano predstavlja neodrživ sistem koji je fundiran na neustavnim i nezakonitim pravnim temeljima.
