Centralna banka BiH (“CBBH”) je dobila najviše ocjene od EU za veoma uspješno proveden projekat u saradnji sa ECB/Eurosistemom. Ako ima išta u našoj državi što zaslužuje dobre ocjene, onda je to CBBH. Monetarni sistem je stabilan, inflacija nam je također stabilna a vala i kamatna stopa.
Prvo, da u par rečenica objasnimo šta je currency board (tj. valutni odbor): Ukratko, currency board podrazumijeva nemogućnost sprovođenja autonomne monetarne politike, te se svrha centralne banke svodi na dvije glavne funkcije:
1. Državna mjenjačnica – CBBH izdaje KM kada dobije ekvivalentnu protuvrijednost u stranim valutama
2. Primljene strane valute ulaže u vrijednosne papire na inostranom tržištu
Iz funkcija CBBH se vidi da ona ustvari nema ništa sa inflacijom države. Naša Centralna banka nije u mogućnosti da izdaje novac ako ne dobije protuvrijednost u stranim valutama. Rezultat toga je da je naša inflacija ustvari uvezena iz one države na osnovu čije valute smo izdali najviše KM, a to je Euro, te je naša inflacija kopija inflacije EU.
Međutim, bitnije za našu zemlju od inflacije je nemogućnost naše CBBH da manipuliše novčanim fondom države. Zašto je to uopšte bitno? Nezavisne novine su objavile članak u kome navode činjenicu da banke iz zapadne Evrope povlače svoj kapital iz zemalja istočne Evrope iz jednostavnog razloga što im je potreban ‘kod kuće’. Naravno, i BiH doživljava sličnu sudbinu, doduše u manjem obimu. Problem sa ovakvim trendom je to što u BiH preko 90% bankarskih sredstava drže strane banke. Dakle, povlačenjem stranog kapitala, BiH ostaje bez novčanih fondova koje mi samostalno nismo u stanju namiriti, i to iz dva razloga:
1. Nemamo domaćih banaka koje imaju kapaciteta da namire povučene fondove
2. Naša CBBH nije u stanju emitovati novac ako ne dobije protuvrijednost u stranim valutama
Mislim da nije potrebno puno i detaljno izlagati šta nedostatak novca znači za ekonomiju koja je svoj sistem razmjene bazirala na novcu. Ukratko, biće manje novca na tržištu, što će dodatno otežati i usporiti proces razmjene, a time će se dodatno ugroziti ekonomija BiH i naravno radna mjesta BH građana.
Da situacija bude još gora, zurnal.info nas obavještava da u prosjeku svaki građanin ima usteđevine u iznosu od 6.196 KM a dugovanja u iznosu od 7.088 KM, i to ne uzimajući u obzir kamate.
Šta znači za nas povlačenje stranog bankarskog kapitala i nemogućnost našeg monetarnog sistema da namiri povučeni kapital? Jednostavno: BiH društvo neće imati novca da otplati svoje kredite niti će imati izvora da uzme nove. To znači da će u prosjeku postajati sve teže otplaćivati kredite, a određeni broj osoba će morati i bankrotirati. Već nam je procenat nenaplativih kredita 12%, a taj procenat bi se mogao još povećati.
Dakle, currency board nam pruža stabilnu inflaciju, ali nas ostavlja na cjedilu kada strani kapital napušta državu. Naše društvo, naravno, nema odgovora ni ideje kako da se suoči sa ovakvom situacijom. Jeste, CBBH je dobila vrhunsku ocjenu za svoje poslovanje, ali nažalost, posao Centralne banke u currency board sistemu nije da nam obezbijedi i potreban novac za naš ekonomski opstanak.
Šta raditi?
Definitivno se moramo orijenirati na alternativne metode razmjene i to ne ograničavajući se na klasične kompenzacije. Harvard Business Review nas obavještava da sistemi recipročne razmjene cvjetaju širom svijeta, uključujući i ekonomski najjače države. U BiH, nažalost, sistematsko umrežavanje preduzeća putem recipročnih sistema razmjene još nije zaživilo. Ne zato što niko nije ponudio takvu alternativu, nego izgleda da naše tržište jednostavno još nije sazrelo za tako nešto. Problem je u tome što, ako ne požurimo sa dozrijevanjem, kasnije bi sve moglo biti kasno.
AUTOR: Edo Omerčević