U kratkim crtama, vaučerizacija podrazumijeva prijelaz finansiranja s konkretne ustanove na pojedinca, tj. djeteta. Dakle, državni novac (novac poreznih obveznika), se shodno prihodima određene porodice dodjeljuje direktno datoj porodici tako da im se olakšava finansiranje predškolskog obrazovanja i u konačnici omogućava sam izbor predškolske ustanove. Dakle, direkno finansiranje vrtića se zamjenjuje izdavanjem certifikata o finansiranju direktno u ruke roditelja, koje iste mogu koristiti za plaćanje usluga predškolskog obrazovanja ustanovi po izboru (što može uključivati i privatne opcije).
Autor John F. Witte je 2007. godine objavio istraživanje pod naslovom “A Proposal for State, Income-Targeted, Preschool Vouchers” koje predstavlja svrsishodan prijedlog državi da stvori vaučerizaciju predškolskog odgoja za ciljnu grupu trogodišnjaka i četverogodišnjaka koji potiču iz porodica sa niskim primanjima. Osnova ovog prijedloga su istraživanja koja su obrazložena u navedenom radu i provedena su na nekoliko predškolskih programa te pokazuju značajne dugoročne učinke. Koristi i troškovi stope povrata ulaganja u ove programe kreću se između 2$ i 16$ za svaki uloženi dolar. Također, ovi rezultati su konzistentni i sa psihološkog aspekta čije studije pokazuju da su ovakve intervencije najpoželjnije u ranom djetinjstvu za dalji razvoj djeteta. Pored toga, istraživačke studije su također pokazale da djeca, koja potiču iz porodica sa niskim primanjima, u manjem broju pohađaju predškolsko obrazovanje, a ukoliko sudjeluju isti je znatno lošijeg kvaliteta. Na osnovu svega navedenog, autor Witte kao prijedlog za rješenje ovog problema nudi vaučerizaciju predškolskog obrazovanja sa osnovnim ciljem pružanja jednakih mogućnosti svima i poboljšanja učinkovitosti u predškoloskom odgoju.
Jednakost i efikasnost predstavljaju dva velika problema i izazova obrazovne politike SAD-a. Obrazovanje je izuzetno skup posao i ljudi mnogo ulažu u isto bez da se zapitaju o efikasnosti tog ulaganja. Jedna od dilema obrazovanja bi bila neka vrsta klasičnog kompromisa između pravičnosti i efikasnosti i ona glasi „ potraga za pravičnosti u društvu vodi ka manjoj ili slabijoj ekonomskoj efikasnosti“. Na osnovu toga postavlja se pitanje: da li postoje poduhvati u obrazovanju koji će pozitivno utjecati i na pravičnost i na učinkovitost? Odgovor, koji podjednako pozitivno utiče na povećanje obje stvari bi bio državna incijativa, u skladu sa svojim lokalnim zahtjevima, za uvođenje vaučerizacije predškolskog odgoja za djecu koja dolaze iz porodica sa niskim prmanjima. U suprotnom, takva djeca će, zbog slabijeg kvaliteta obrazovanja, ostvarivati slabije rezultate u daljem obrazovanju. Putem vaučerizacije i ostvarivanjem njenog osnovnog cilja bili bi potpomognuti adekvatnim predškolskim odgojem, i time bi se ispunio kriterij pravičnosti. A učinkovitost ovog prijedloga ogleda se u postojanju većeg povrata ovakve investicije za djecu te će program putem vaučerizacije obezbijediti učinkovitiju alokaciju predškolskog obrazovanja i time smanjiti obrazovni jaz. Ovaj prijedlog se temelji na tri osnovne stavke:
- Ulaganje u predškolske ustanove ima veliki povrat u smislu poželjnih obrazovnih ishoda,
- Ulaganje u predškolsko obrazovanje ostvaruje veće odgojno-obrazovne rezultate kod djece koja dolaze iz porodica sa niskim primanjim u odnosu na druge investicijske strategije,
- Vaučerizacija predškolskog odgoja na državnoj razini ima veće prednosti u odnosu na druge metode.
Dakle, predstavljeni prijedlog treba biti usvojen i prilagođen od strane države, odnosno, na državnoj razini kako bi odgovarao trenutnim okolnostima i političkoj situaciji.
Efikasnost obrazovanja
Koncept efikasnog obrazovanja nije jednostavan, tačnije on uključuje niz različitih pitanja i kriterija. Neophodna je opća saglasnost da rezultati, povrati ili učinci obrazovanja su izuzetno pozitivni i poželjni, posebno za djecu, odnosno učenike u ranoj dobi.
Povratak na obrazovne investicije. Autor se služio velikim brojem istraživanja koji su urađeni na temu ekonomske isplativosti ulaganja u obrazovanje od kojih su neka i međunarodnog tipa. Na osnovu istih formulisana su tri pitanja koja izazivaju zabrinutost, a to su: koji su opći povrati na ulaganja u obrazovanje? Kako se razlikuju po stepenu obrazovanja? Kako se oni razlikuju po razini prihoda obitelji? Provedena istraživanja za 98 zemalja, uključujući i Sjedinjene Države daju odgovore na prethodna pitanja i pokazuju: a) ukupna stopa povrata je uvijek pozitivna i gravitira oko 10% povrata za svaku dodatnu godinu u školovanju, b) za većinu zemalja i svijeta u cjelini, stope povrata su najviše za osnovne škole, zatim za srednju školu, a najmanja za visoko obrazovanje, c) stope povrata su najviše za siromašne zemlje. Iznimka je privatna stopa povrata koja ne uključuje efekte društvenih eksternalija, c) ukupna stopa povrata širom svijeta za žene je veća nego za muškarce. Na temelju istraživanja o SAD-u, koja su navedena u radu osnovni povratak za svaku dodatnu godinu obrazovanja vrlo je blizu svjetskog prosjeka. Ukupne stope koriste kombinaciju studija, uključujući i neke dvostruke studije, a otprilike 10% iznosi prosječna stopa povrata na temelju srednjih godina školovanja. Također, bitno je napomenuti da studenti koji potiču iz porodica sa visokim primanjima imaju veće stope povrata za visoko obrazovanje od onih koji ne potiču, jer ti studenti zbog ograničenih primanja manje razmišljaju o upisu na fakultet. Dakle, na osnovu navedenog vidimo da je povrat na investicije u obrazovanje veoma pozitivan, a najveći je u predškolskom obrazovanju. Pored toga, razlike u porodičnim karakteristikama i sposobnostim imaju negativne posljedice na one koji dolaze iz siromašnih porodica, zbog kojih se rijetko odlučuju da upišu fakultet ili čak i ranije odustanu od školovanja. Ovaj problem bi se mogao riješiti intervencijom u ranijem obrazovanju, tačnije predškolskom odgoju.
Isplativost predškolskog ulaganja. Posljednjih desetak godina ulaganja u obrazovanje u ranim godina su znatno povećana zbog niza dokaza koji pokazuju ogroman povratak na ulaganje u predškolsko obrazovanje, te ostvarivanje dugoročnih rezultata. Koristi i troškovi stope povrata za ove programe kreću se između 2$ i 16$ za svaki uloženi dolar. Ovakvi podaci naveli su mnoge naučnike sa dugogodišnjim iskustvom u proučavanju socijalne politike da se dodatno posvete temi ulaganja u rano obrazovanje. Predvodnik u ovome bio je nobelovac James Heckman kojeg autor Witte spominje u radu i zalaže se za povećanje ulaganja u predškolski odgoj u cjelini sa manjim povećanjem potrošnje za ostale programe. Opći argument se temelji na ideja da je formiranje vještina kontinuirani životni proces koji ovisi o kombinacija kognitivne sposobnosti i nekognitivnih ponašanja (disciplina, truda, zdrav izbor, itd) koji nastaju u ranoj dobi. Studije na kojima se temelje ovi zaključci pokazuju dugoročne rezultate, a neke od njih idu izvan školskih istraživanja te uključuju mjere maloljetničke delikvencije, izvješće o kriminalu te različite programe pomoći. Također, provedene su sofisticirane procjene koristi i troškova na tri predškolska programa u SAD-u, a to su: Perry Preschool Project u Ypsilanti, Michigan (Perry), Chicago Child-Parent Centers (CCPC) i Carolina Abecedarian Early Childhood Intervention (AECI). Rezultati su pokazali da koristi od intervencija u ranom obrazovanju su ogromne i na kratkoročnom i dugoročnom nivou, a isti su znatno superiorniji i bolji za djecu koja potiču iz porodica sa niskim primanjima što opravdava ulaganje u predškolsko obrazovanje.
Rani razvoj djece. Empirijskih dokazi o povratu ulaganja u predškolski odgoj i obrazovanje nisu jedini dokazi opravdanosti tog ulaganja. Veći i obimniji broj dokaza pronalazimo u području razvojne psihologije koja ukazuje na to da intervencije u ranoj dobi djeteta su najvažnije. Razvoj treba posmatrati kao interaktivnu putanju ili prelaz između individue i djeteta. To predstavlja kontinuiran proces sa naglaskom da intervencije u ranoj dobi su najučinkovitije kako u formiranju načina ponašanja, tako i u pogledu troškova. Također, trenutna istraživanja pokazuju da iskustvo ima najveći utjecaj na razvoj mozga, a posebno ono stečeno u ranoj dobi kada se moždane ćelije i funkcije istog rapidno razvijaju i povećavaju.Dakle, postoji širok rapon dokaza iz edukativnih istraživanja, ekonomskih analiza, te razvojne psihologije, koji nas upućuju na opravdanost ulaganja i intervencija u predškolski odgoj, te koji će pomoći djece iz porodica sa niskim primanjima kako u njihovom razvoju i ostvarivanju boljih rezultata u daljem obrazovanju, tako i u smislu pružanja životnih šansi na vrlo učinkovit i efikasan način u odnosu na druga socijalna i obrazovna ulaganja.
Trenutno snadbijevanje predškolskog odgoja
Postoje četiri generalna problema vezana za opskrbu predškolskog odgoja i odnose se na definisanje same opskrbe, na koje dohodovne skupine i predškolske programe se odnosi, koje su razlike u kvaliteti na kojoj se ista temelji i koliki je nivo državne pomoći predškolskom odgoju.
Cijena predškolskog odgoja znatno ovisi od nivoa usluga i onog koji istu pruža, a procjene troškova su izuzetno visoke što, zapravo, bitno određuje korištenje predškolskih usluga između pojedinaca sa većim prihodima u odnosu na one sa manjim. Kriteriji za određivanje vrste usluga koju djeca primaju su veoma različiti . Na osnovu podataka koji su izloženi u radu centri za brigu o djeci su bili najčešći oblik predškolskog odgoja i za iste se odlučio najveći broj populacije. To govori o činjenici da je siromaštvo i dalje najveći faktor za pristup predškolskom odgoju. Autor Witte navodi da su strukturalni i procesi u razredu najbolji pokazatelji kvalitete u predškolskom odgoju. U strukturalne pokazatelje spadaju veličina razreda, omjer razrednog osoblja, kvalifikacije i iskustva nastavnika i osoblja te postojanje nastavnog plana. Dok, manje mjerljivi pokazatelji, kao što su kvalitet interakcije između nastavnika i učenika i raspored nastavnog materijala, se odnose na pokazatelje vezane za procese u razredu. No, pored ovih indikatora formulisani su i standardi kavlitete koje su usvojili neki predškolski programi. Istraživanja su pokazala da djeca koja potiču iz porodica sa niskim primanjima većinom bivaju upisana u manje kvalitetne predškolske programe, ali pored toga činjenica je predškolski odgoj, neovisno od razine njegove kvalitete, je znatno efikasniji i više utiče na razvoj djeteta od isključivo kućnog odgoja. Programi za predškolski odgoj koje finansira država (SAD) znatno variraju tokom vremena u uslugama koje pružaju, cijenama i kvaliteti, te su različiti i u pogledu strukture njihovih programa. Znatna su i osciliranja u starosnoj dobi djece, zahtjevima osoblja, veličini razreda, propisima o programima itd. Ova široka varijacija je glavni razlog koji upućuje da države trebaju dizajnirati svoje vlastite programe, koji bi odgovarali njihovim potrebama i izborima u smislu obrazovanja na čije formiranje bi najveći uticaj imali zahtjevi roditelja djece.
Vaučerizacija predškolskog odgoja za ciljnu skupinu na osnovu primanja na državnoj razini
Obrazovna reforma koja treba da se provede i prethodno je detaljno obrazložena, jeste vaučerizacija predškolskog odgoja na državnoj razini za ciljanu skupinu ljudi odabranu na osnovu visine primanja. Usvajanjem iste na državnoj razini obezbijedilo bi se neophodno državno vodstvo i finansiranje putem novca prikupljenog na osnovu poreza koji državi plaćaju pojedinici. Dakle, na temelju potreba i jednakosti porodicama sa niskim primanjima neophodno je pružanje poticaja za predškolski odgoj i obrazovanje. Postoje jasni dokazi, prethodno izloženi, da siromašne porodice imaju manji pristup vrtićima, centrima za cjelodnevnu njegu, i kvalitetu predškolskih programa. Vaučeri podrazumijevaju da porodice koje spadaju u ciljnu grupu bi dobile od države certifikat o javnom finansiranju putem kojeg će platiti predškolsko obrazovanje u bilo kojem programu koji su odobreni od strane države ili drugih akreditacijskih agencija. Time će se povećati i broj davaoca usluga i obima istih, te će porasti broj potencijalnih kupaca, a djeci iz porodica sa niskim primanjima će biti obezbijeđeno adekvatno obrazovanje i njega uz maksimizaciju jednakih mogućnosti i pravičnosti, te obrazovne efikasnosti.
Autor: Alma Bašić