Historija žrtvovanja – od misticizma do političke manipulacije
Kroz historiju, ljudsko žrtvovanje bilo je sredstvo kontrole, stvaranja mistične atmosfere i održavanja društvene stabilnosti. Kao primjere možemo navesti stare civilizacije, poput Asteka, Maja i Inka, koje su koristile ritualne žrtve kako bi zvanično umirile bogove i time osigurale prosperitet društva. Suština je, naravno, bila drugačija: žrtvovanje niže klase populacije, obmana masa i jačanje pozicije vladajuće elite. I danas svjedočimo ljudskom žrtvovanju, doduše u drugačijim oblicima, ali sa istom suštinom – određene grupe bivaju žrtvovane zarad interesa moćnika.
Savremeno žrtvovanje: Ekonomija i politika na djelu
Danas se ljudsko žrtvovanje ne vrši krvavim ritualima, ali se odvija kroz ekonomske i političke odluke koje direktno utiču na živote građana. Jedan od najsvježijih primjera jeste odluka o uvođenju minimalne plate od 1.000 KM u FBiH.
Minimalna plata – koga štiti, a koga uništava?
Na prvi pogled, povećanje minimalne plate zvuči kao mjera koja pomaže radnicima. Međutim, ekonomski efekti su daleko složeniji. Velike kompanije (monopsonisti) nemaju problema s novim troškovima jer već dominiraju tržištem rada. U segmentima ekonomije s ovakvim poslodavcima može čak doći i do povećanja zaposlenosti, što znači da je radnicima u ovim firmama povećanje minimalne plate dobrodošlo.
S druge strane, mala i srednja preduzeća, koja uglavnom djeluju u konkurentnijem okruženju sa manjom dominacijom na tržištu – a koja su ključ konkurencije, razvoja te formiranja srednje ekonomske klase – teško podnose povećane troškove. To rezultira u najboljem slučaju usporenim rastom ili stagnacijom, u lošijem slučaju smanjenjem obima poslovanja, a u najgorem slučaju zatvaranjem firmi i gubitkom radnih mjesta.
Rezultat? Manje ljudi će imati mogućnost ekonomske nezavisnosti, dok će radnici sve više biti prisiljeni da rade za velike tajkunske firme. Kratkoročno, to može biti pozitivno ukoliko veći broj ljudi radi ili želi raditi za velike firme, ali dugoročno može značiti uništavanje srednje klase, povećanje jaza između bogatih i siromašnih te smanjenje dinamičnosti ekonomije. Ovaj negativni scenario mogao bi se ostvariti ukoliko poduzetnička klasa ne pronađe način da se prilagodi novonastaloj situaciji – bilo preusmjeravanjem poslovne aktivnosti, smanjenjem troškova u drugim segmentima poslovanja ili povećanjem prihoda. Međutim, jasno je da je to daleko od jednostavnog zadatka.
Koliko je politika povećanja minimalne plate teret poslodavcima, naravno, zavisi i od geografske lokacije. Prema prosječnim neto platama po kantonima i sektorima krajem 2023. godine, najmanje problema s ovom odlukom imaju firme u Kantonu Sarajevo. Jedina djelatnost koja je imala prosječnu neto platu nižu od nove minimalne jeste sektor pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (hotelijerstvo i ugostiteljstvo), čiji uposlenici čine 5% ukupnog broja zaposlenih, s razlikom između minimalne i prosječne plate od 22%.
Najviše ugroženi kantoni su Tuzlanski, Zeničko-dobojski i Srednjobosanski, u kojima djelatnosti s nižim prosječnim platama od nove minimalne upošljavaju više od 60% zaposlenih. Uglavnom se radi o sektorima prerađivačke industrije, trgovine na veliko i malo, popravke motornih vozila, prijevoza i skladištenja te hotelijerstva i ugostiteljstva. Razlika između minimalne i prosječne plate u ovim djelatnostima iznosi od 17% do 55%.
Ukratko, veoma je moguće da u ovim kantonima dođe do usporavanja rasta ili čak pada ekonomske aktivnosti u ovim sektorima, što bi moglo dovesti do gubitka konkurentnosti domaćih proizvoda i realnog smanjenja kupovne moći, uprkos nominalno većim platama. Turistički sektor je posebno ugrožen u poređenju sa sektorom turizma u Kantonu Sarajevo, s obzirom na veliku razliku u odnosu između prosječne i minimalne plate – u Sarajevu iznosi 22%, dok u Zeničko-dobojskom kantonu iznosi 54%, a u Srednjobosanskom 47%. Povećani troškovi rada dovešće do povećanja cijena, što će dodatno oslabiti konkurentnost turističke industrije u ovim kantonima u apsolutnom smislu, ali i relativno u odnosu na Sarajevo.
Politička pozadina: Zašto vlast ide u ovom smjeru?
Političari ovakvim potezima ne rješavaju suštinske ekonomske probleme, već igraju na populizam i pokušavaju osigurati podršku niže klase koja će imati koristi od ove politike. Ovom mjerom očekuju pridobiti podršku radnika koji ostaju zaposleni, nadajući se da će njihov broj biti veći od onih koji će izgubiti radna mjesta. Istovremeno, velikim tajkunskim kompanijama omogućava se jačanje kroz eliminaciju konkurencije. Ova politika, zapravo, nije ništa drugo do moderna verzija ritualnog žrtvovanja – ovoga puta ekonomski slabijih, kako bi politička elita i poslovni lobiji osigurali svoju dominaciju.
Zaključak: Politika zla se nastavlja
Historija pokazuje da su moćnici uvijek koristili žrtve kako bi učvrstili svoju poziciju. Nekada su to bile krvave ceremonije na piramidama, danas su to ekonomske politike koje uništavaju srednju klasu i jačaju monopol tajkuna. Odluka o minimalnoj plati samo je još jedan potez u dugom nizu politika koje rade u korist elite, a na štetu dugoročnog ekonomskog razvoja i društvene stabilnosti. Jedina nada leži u poduzetnicima, koji će morati pronaći način da se prilagode novim okolnostima. Da im je lako – nije…
Edo Omerčević
Direktor Centra za javne politike i ekonomske analize i docent na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu