Rast cijena postao je svakodnevna briga građana, a sada se kao odgovor predlaže bojkot trgovina 31. januara. No, prije nego što odlučimo kome usmjeriti nezadovoljstvo, važno je razumjeti širu ekonomsku sliku i stvarne uzroke problema.
Inflacija i rast cijena: problem koji je već postojao
Cijene su već bile u porastu zbog globalnih inflacionih pritisaka uzrokovanih politikama jeftinog novca, poremećajima u lancima snabdijevanja i rastom cijena energenata. Inflacija nije lokalni problem, ali ekonomske politike u FBiH dodatno pogoršavaju situaciju.
Povećanje minimalne plate: dodatni pritisak na firme
Vlada FBiH odlučila je povećati minimalnu platu na 1.000 KM bez smanjenja poreza i doprinosa. To znači da poslodavci sada moraju izdvajati ukupno najmanje 1.743,82 KM po radniku. Ova mjera pogađa naročito firme koje posluju s ograničenim maržama i manjim prometima.
Da bi ilustrirali koliko je ova promjena bitna, uzmimo za primjer radnika koji je prije imao platu od 750 KM, a sada ima 1.000 KM, poslodavac mora izdvojiti dodatnih 450 KM mjesečno (250 KM radniku + 199,36 KM državi). Za trgovca s maržom od 15%, to znači da mora povećati svoj obrt za 36.000 KM godišnje samo da bi pokrio dodatne troškove, a da mu ništa ne ostane kao dodatni profit.
Ovakvo opterećenje ne utiče samo na trgovinsku, već na sve djelatnosti. Konačni rezultat je rast cijena u cijelom lancu, što pogoršava ekonomsku situaciju za sve.
Da li veliki lanci zloupotrebljavaju situaciju?
Ako bi veliki trgovinski lanci neopravdano povećali cijene radi dodatnog profita, kupci bi mogli usmjeriti svoju potrošnju ka manjim trgovinama, gdje bi i dalje mogli pronaći proizvode po konkurentnijim i realnijim cijenama. No, realnost je da su visoke cijene vjerovatno rezultat loših ekonomskih politika, a ne zavjere velikih trgovaca, tako da je za očekivati da će rast cijena zahvatiti cijeli trgovinski sektor.
Da budemo jasni – veliki trgovinski lanci vjerovatno će iz svega ovoga izaći kao pobjednici. Ne zato što aktivno rade protiv malih trgovaca i svojih kupaca, već zato što male trgovine jednostavno ne mogu izdržati iste ekonomske pritiske.
Bojkot trgovina – ili borba za suštinske promjene?
Bojkot trgovina možda djeluje kao način izražavanja bijesa, ali da li napadamo pravu metu? Umjesto da kažnjavamo trgovce koji se sami bore sa povećanim troškovima, imamo li hrabrosti da ustanemo protiv države koja ovakve politike donosi?
Ako smo zaista nezadovoljni ekonomskom situacijom, umjesto simboličnih bojkota, trebali bismo se aktivno zalagati za smanjenje fiskalnih i parafiskalnih nameta koji povećavaju troškovnu strukturu firmi i poskupljuju život građanima. Potrebno je insistirati na reformama koje bi olakšale poslovanje, smanjile porezno opterećenje i omogućile rast ekonomije bez dodatnih pritisaka na privredu.
Vrijeme je da se ne borimo jedni protiv drugih, već da zajednički zahtijevamo politike koje će omogućiti pravedniji i održiviji ekonomski sistem.
Alternativno, u mirnijem tonu, možemo prilagoditi svoje potrošačke navike novonastaloj situaciji, čime ćemo signalizirati svoju kupovnu moć i prioritete. Tržište će se u kratkom roku prilagoditi i formirati cijene u skladu s realnim ekonomskim uslovima.
Zaključno, iako bojkot može poslužiti kao način izražavanja nezadovoljstva, važno je prepoznati da su suštinske promjene moguće samo kroz sistemske pritiske na donosioce odluka. Nadam se da trgovci neće ovaj čin shvatiti kao direktan napad na njih, već kao odraz šireg nezadovoljstva trenutnim ekonomskim politikama. Ključne promjene ne dolaze kroz kažnjavanje trgovaca, već kroz zahtjeve za odgovornijim upravljanjem i stvaranjem povoljnijeg poslovnog okruženja.
Edo Omerčević
Direktor Centra za javne politike i ekonomske analize i docent na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu