Pročitajte i: Ekonomsko čudo: Estonija (1.dio)
Nakon monetarne reforme, te uspostavljanja makroekonomske stabilnosti i provođenja politike otvorene ekonomije, Estonija postiže zavidan razvoj u odnosu na druge države u tranziciji. No, ipak tu se ne zaustavlja i nastavlja sa daljim reformama kako bi se dogodilo pravo čudo.
Vladavina prava
Radikalne ekonomske reforme bivaju sprovedene uz kvalitetne pravne regulacije ekonomskog područja u kojem se iste trebaju provesti. Vladavina prava je jedan od najvažnijih načina borbe protiv korupcije. Vodeći se ovom činjenicom, Estonija kao glavni metod rješavanja problema korupcije i organizovanog kriminala koristi sprovedbu tržišne ekonomije, razvoja civilnog društva i vladavinu prava.
Smanjene kontrole vanjske trgovine, ukljanjanje ulaznih barijera, te privatizacija državnih preduzeća su, zapravo, procesi podrške borbe protiv korupcije. Ako su pravila tansparentna i jasna, a država nema ovlasti za licenciranje poslovanja, niti mogućnost ograničavanja izvoza ili uvoza time se gubi mogućnost plaćanja mita u tim područjima. Također, eliminacijom subvencija, te uz mogućnosti jednostavnog dobijanja kredita i svih drugih vrsta takvih privilegija uklanja se još jedan podsticaj za uzimanje mita. Koristeći se ovim metodama Estonija je uspješno smanjila korupciju i organizovani kriminal.
Estonija je reformu pravosuđa, zakonsku reformu, policijske snage i izgradnju efektivne i transparentne uprave stavila na listu prioritetnih reformi i zahvaljujući tome postala država sa najmanjim stepenom korupcije u odnosu na sve zemlje u tranziciji. Time je na međunarodnom indeksu korupcije postigla bolji plasman i od nekih dugogodišnjih članica Evopske Unije.
Pored navedenih mjera, kako bi se organizovani kriminal suzbio u potpunosti neophodne su reforme bankovnog sistema. „Pranje novca“, nelegalno stečeni novac i sve druge radnje koje su nezakonite, morale su biti izdvojene iz bankovnog sistema. Kako bi riješila ovaj problem Vlada Estonije uklonila je sve državne banke i postavila vrlo jasne zahtjeve privatnim bankama. Banke su se međusobno natjecale, neke su i odlazile u stečaj a na što se Vlada nije osvrtala. Upravo ovaj čvrsti stav omogućio je da Estonija stvori najefikasniji bankovni sistem među Baltičkim državama i najmanji stepen korupcije u odnosu na sve nove članice Evropske Unije.
Reforme vlasničkih prava
U srži ekonomske tranzicije jeste prelazak na privatno vlasništvo. Prva ovakva reforma u Estoniji sprovedena je početkom 1992. godine i odnosila se na vraćanje imovine, koju su ranije komunističke vlasti bile oduzele ili su je nacionalizovali, njenim pravim, zakonskim vlasnicima. U slučajevima kada direktno vraćanje imovine nije bilo moguće, osobe bi dobile naknadu, ne u novcu nego u obliku privatizacijskih vaučera. Sa istima bi mogli da kupe manjinske dionice privatizovanih preduzeća ili zemljišta. Nakon što je određeno koja imovina će biti vraćena zakonskim vlasinicima, cjelokupna ostala imovina je privatizovana. Zemljište i stambena izgradnja (stanovi, kuće) su privatizovani putem vaučera koji bi prethodno bili uručeni ljudima. Sve ovo je urađeno veoma brzo i sa ciljem da što veći broj ljudi postane vlasnik privatne imovine.
Ovo je bio komplikovan proces i prouzrokovao je razne proteste, ali Vlada Estonije, kao i obično, je bila istrajna i potrudila se da u što kraćem vremenskom periodu sprovede date reforme. Cilj privatizacije je da se osiguraju potrebne investicije i minimizira broj radnika koji rade na određeno vrijeme, te da glavni fokus ne bude na stvaranju državnih prihoda. Provođenje ovakvih politika učinilo je Estoniju državom imovinskih vlasnika.
Jedinstvena stopa poreza
Kako bi bio ostvaren trajni napredak Estonije bilo je potrebno stvoriti povoljan ekonomski ambijent za privatna preduzeća i inspirisati ljude da preuzmu odgovornost za svoju budućnost. Kako bi to ostvarila, Vlada je pokušala da se liši birokracije, odnosno, ograniči propise i smanji nepotrebnu administraciju, ali sve to nije bilo dovoljno. Osobe koje su željele da pokrenu vlastita preduzeća shvatile su da postojeći poreski sistem, zapravo, kažnjava njihov uspjeh, te su gubili entuzijazam i želju za pokretanjem istih, što je znatno odredilo njihovu budućnost.
Radikalne poreske reforme bile su jedino rješenje. Vlada Estonije je bila svjesna da ovakve reforme nisu nimalo popularne i poželjne, pa je stoga ovakav politički potez zahtjevao hrabrost. Novi poreski sistem morao je da bude jednostavan, jeftin za primjenu i u konačnici transparentan i razumljiv za poreske obveznike. Poreska osnovica trebala je da bude što šira moguća sa što manjim brojem izuzetaka, minimizirajući podsticaje za izbjegavanje poreza kakva je siva ekonomija. Poreske stope su morale biti niske kako bi se afirmirala aktivnost ljudi i postigao dodatni rast.
Najbolje rješenje za sve navedene ciljeve bila je jedinstvena porezna stopa na dohodak. Ovakav poreski sistem Vlada Estonije uvodi 1. januara 1994. godine. Isti je doveo do povećanja efikasnosti u radu Poreske uprave i usklađenosti poreza. Ovakva reforma veoma je pogodila sivi sektor, a državni prihodi su zabilježili rapidan rast. Pored toga, rapidan rast ostvaren je u ekonomskim aktivnostima. Državljani Estonije su uvidjeli da uz više rada mogu zaraditi više novca, a da ih pri tome država ne kazni sa većim porezima. Sve je to bilo moguće zahvaljujući novom poreskom sistemu.
Osnovano je na hiljade malih i srednjih preduzeća, restorana, hotela i prodavnica. Tako je Estonija 1992. godine brojala 2,000 preduzeća, dok se do 1994. godine ovaj broj povećao na 70,000. Estonija je postala država poduzetnika. Incijativa da građani preuzmu odgovornost za svoju budućnost pomogla je Estoncima da riješe problem masovne nezaposlenosti.Uvođenje jedinstvene porezne stope pokazalo se toliko uspješnim da su mnoge države poput Litvanije, Latvije, Rusije, Ukrajine, Gruzije i Rumunije prekopirale ovakav način oporezivanja. Upoređujući države Srednje i Istočne Evrope sa jedinstvenim poreznim stopama (Estonija, Litvanija i Latvija) sa sličnim državama (Slovenija, Poljska, Mađarska, Slovačka i Česka) koje su imale diferencirane porezne stope, vidimo da su se ove prve razvile znatno brže u prvim godinama uvođenja istog, ali također i u periodu od 2003. do 2005. godine.
Ovakav poreski sistem u Estoniji doveo je do povećanja državnih prihoda, smanjenja poticaja sive ekonomije i podrške za ekonomsku aktivnost i rast.
Estonsko čudo
Radikalne reforme koje su trajale skoro petnaest godina, počevši od 1992. godine, Estoniju su promijenile do neprepoznatljivosti. Ona je izgubila svaku sličnost sa državom kakva je bila za vrijeme komunizma. Teško se sjetiti kako je Estonija tada uopće izgledala. Proglašena je prvom komunističkom državom koja je dobila status slobodne ekonomije. Sada je ona jedna od najslobodnijih država na svijetu i pozicionirana je na visokom dvanaestom mjestu Indeksa Ekonomskih Sloboda za 2007. godinu. Također, kao rezultat ove fascinantne transformacije u proteklih nekoliko godina Estonija doživljava najbrži ekonomski rast u cjelokupnoj Evropi. Pripada grupi razvijenih država sa niskom stopom nezaposlenosti i inflacije, a životni standard se rapidno poboljšao. Budžet ne samo da je uravnotežen, već ostvaruje i višak prihoda. Pored toga, Estonija je prošla kroz nekoliko socijalnih reformi kao što su reforme zdravstvenog i penzionog sistema te je postala punopravna članica NATO-a i Evropske Unije. Zabilježen je i izuzetan napredak u modernoj tehnologiji. Dakle, kroz primjer Estonije vidimo da ništa nije nemoguće i da pravi ljudi sa pravom vizijom i jakom voljom mogu da urade nezamislive stvari.
Tekst prevela i prilagodila: Alma Bašić (24.02.2017)
Izvorni tekst: Laar, Mart (2007), The Estonian Economic Miracle, The Heritage Foundation.