Vlada KS podcjenjuje ulogu privatnih vrtića

Subvencioniranje boravka djece u privatnim predškolskim ustanovama, koje je sprovedeno sa ciljem ukidanja liste čekanja, je jedan važan, a nažalost zanemaren eksperiment koji se trenutno sprovodi u KS. Međutim, izjave članova Vlade KS ukazuju na to da se radi o privremenom rješenju, i da ustvari uopće nije posvećena pažnja ovom eksperimentu koju zaslužuje. Umjesto da se analizira ekonomičnost sistema subvencioniranja boravka djece u privatnim predškolskim ustanovama, i na taj način eventualno otkrije da se efikasnost privatnog sektora može iskoristiti za omasovljavanje uključenosti djece u predškolskom sistemu, Vlada KS, u obliku ministra finansija Jasmina Halebića poručuje da se radi o privremenoj mjeri koja ne predstavlja održivi model razvoja predškolskog sistema.

(link za video)

Međutim, potrebno je postaviti pitanje na osnovu čega je donesena takva ocjena? Svi indikatori koji stoje na raspolaganju javnosti ukazuju na suprotan zaključak, tj. da je ustvari puno korisnije bazirati razvoj predškolskog sistema na privatnom sektoru.

Ministar Halebić je između ostalog spomenuo da JU „Djeca Sarajeva“ nudi cijenu koja je treba da osigura pristupačnost svim roditeljima koji žele da uključe djecu u predškolski sistem, a da privatni treba da ostane za one koji žele nešto više od toga. Međutim, stvarnost je potpuno drugačija, i to na način da su usluge JU „Djeca Sarajeva“ ustvari često puno skuplje od usluge kolega iz privatnog sektora. Da budemo jasni, nominalna cijena koju percipiraju roditelji za JU „Djeca Sarajeva“ je 160 KM, i ona izgleda kao da je izuzetno konkurentna u odnosu na cijene privatnih vrtića. Međutim, prije donošenja ovog zaključka, javnost mora da shvati da JU ne naplaćuje svoju uslugu samo od roditelja, nego, čak u većem odnosu, to čini i od budžeta KS. Pa tako, u budžetu za 2020. godinu je planirano da JU naplati od roditelja samo 4.300.000 KM, dok je trošak Ustanove planiranih 11.991.764 KM (uključujući samo tekuće izdatke), što znači da Vlada KS ustvari subvencionira JU „Djeca Sarajeva“ sa 7.691.764 KM. Ovaj podatak dalje možemo iskoristiti da bi procijenili stvarni trošak boravka jednog djeteta u ovoj Ustanovi. Uzimajući broj djece koji je bio upisan u vrtiće JU „Djeca Sarajeva“ u feb. 2019., a koji iznosi 2.803, i pretpostavljajući da će sličan broj biti upisan i ove godine, možemo izračunati da je subvencija po djetetu ca. 228,67 KM, tj. ukupna cijena usluge ove Ustanove je 388,67 KM po djetetu mjesečno.Ako je nominalna cijena 160 KM, a stvarna 388,67 KM, odnosno radi lakšeg računanja 380KM, to znači da je subvencija po djetetu 220 KM. Kada bi umjesto subvencije JU „Djeca Sarajeva“, istu dobili roditelji, to bi značilo da za privatni vrtić sa cijenom od 300 KM, roditelji bi morali doplatiti samo još 80 KM (cijena od 300 KM umanjena za 220 KM subvencije). Međutim, s obzirom da privatni sektor ima puno veću ekonomičnost u svom radu, uopće nema potrebe da se dijeli isti iznos subvencije po djetetu. Kada bi se, recimo, ponudila subvencija od 110 KM, dakle, ca. 50% trenutne koja ide na djecu u JU „Djeca Sarajeva“, to bi značilo da bi se sa istim novcem moglo pokriti duplo više djece, tj. umjesto trenutnih 2.803 (broj iz 2019.), povoljniju uslugu bi moglo uživati 5.606 djece. Za vrtiće koji koštaju 270 KM, sa subvencijom od 110 KM, cijena bi bila samo 160 KM, tj. kao trenutno u JU „Djeca Sarajeva“. Međutim, kada bi se ova stopa subvencije primjenila i na samu JU, njihova cijena bi ustvari narasla na 270 KM, i mnogi privatni vrtići bi postali povoljniji od državnih. S obzirom na ovu činjenicu, zaista čudi stav Ministra Halebića da je sistem subvencioniranja privatnih neodrživa, a državnih održiva opcija. Umjesto na državne, fokus ustvari treba preumsjeriti prema privatnim i na taj način uvesti jednu opću ekonomičnost u rad predškolskih ustanova, a koja se postiže uz očuvanje kvaliteta predškolskog odgojnog i obrazovnog procesa.

Opcija fokusa na privatne vrtiće

Na bazi podataka spomenutih u publikaciji Miković B. (2019), Uloga predškolskog odgoja i obrazovanja u pružanju jednakih životnih šansi, objavljenoj od Friedrich-Ebert-Stiftung iz Sarajeva, moguće je napraviti projekciju da u KS ima oko 2.900 u državnim i 1.700 u privatnim vrtićima, tj. ukupno 4.600 djece. Sa općom subvencijom od 110 KM, to ispadne 6.072.000 KM, što je ušteda od trenutne subvencije u iznosu od 1.618.000 KM. Kada bi se proširili privatni vrtići, efekat bi bio da se pored povoljnije cijene, moglo uključiti još 1.225 djece, tj. povećati ukupan broj djece u predškolskom sistemu za ca. 26%, i to sve po subvencioniranoj cijeni.

TABELA 1: Ukupan broj djece u predškolskim ustanovama (školska 2016./2017.)

Izvor: Miković B. (2019). Uloga predškolskog odgoja i obrazovanja u pružanju jednakih životnih šansi. Friedrich-Ebert-Stiftung, Sarajevo.

Vaučerizacija kao strateško rješenje

Sistem opće subvencije koji promovira Centar za poslovnu afirmaciju (CPA) iz Zenice se popularno naziva vaučerizacija, a što simbolično predstavlja sistem u kojem subvencije ne idu u ustanove, nego se vežu za roditelje i njihov izbor ustanova. Ovo ne isključuje postojanje državnih vrtića, ali bi se izjednačio tretman sa privatnim. Također bi se ovim sistemom ukinula diskriminacija koje se trenutno praktikuje prema roditeljima i djeci koja su vam sistema državnih vrtića, a djelimično i prema roditeljima koji uopće ne šalju djecu u vrtiće. Sistemom vaučerizacije, uz mjesečnu subvenciju od 110 KM, samo sa postojećim sredstvima, dodatno 1.700 trenutno uključene djece bi imalo povoljniju cijenu za 110 KM, a moglo bi se uključiti još preko 1.200 djece, sve sa istim budžetom.

Postavlja se sada pitanje, zašto se ovo ne implementira? Uzimajući u obzir preferencije korisnika, CPA istraživanje o mišljenju roditelja objavljeno krajem februara  je pokazalo da veliki dio ispitanika ustvari preferira privatne vrtiće, dok je najveći dio roditelja indiferentan i prihvata i jedne i druge. Samo mali dio roditelja preferira državne, što je i njihovo pravo, ali nije prihvatljivo da se sva sredstva usmjeravaju prema njihovoj preferenciji, dok se većinski dio roditelja prepušta samim sebi.

Također je jako bitno da društvo prestane smatrati pružanje javnih usluga od strane privatnog sektora gubitkom, jer trošak stvaraju i javne i privatne ustanove. Isto tako, ni jednim ni drugim cilj nije profit, nego kvalitetno pružanje usluga korisnicima, i usmjeravanjem fondova privatnim ustanovama samo jačamo njihovu sposobnost da dodatno unaprijede svoje kapacitete i kvalitet usluge. Nama kao građanima treba da bude jedan faktor najbitniji: a to je odnos cijene i kvaliteta usluge, koji trenutno u prosjeku ide u korist privatnog sektora. Jako je bitno spomenuti da bi uključivanjem privatnih predškolskih ustanova u sistem subvencioniranja, odnosno sistema vaučerizacije predškolskog sistema, također vjerovatno bio riješen i problem tzv. igraonica, tj. vrtića koji nisu registrovani kao takvi. S obzirom da bi u sistem vaučerizacije mogli biti uključene samo registrovane predškolske ustanove, vlasnici igraonica bi automatski dobili motivaciju da se preregistruju u predškolske ustanove, čime bi odmah potpali pod kontrolu instituacija zaduženih za osiguravanje kvaliteta predškolskog sistema.