Značajna budžetska sredstva koja se distribuiraju za subvencioniranje predškolskog obrazovanja trenutno su isključivo namijenjena za javne ustanove. Model vaučerizacije predviđa mogućnost da ta sredstva budu iskorištena tako da se roditeljima iz posebnih socijalnih kategorija pruži mogućnost da upišu djecu u obdaništa
Izazov koji je prisutan u sve većem obimu jeste problem nejednakosti među društvenim slojevima i nemogućnost roditelja da priušte predškolsko obrazovanje svojoj djeci. Zbog toga značajan broj djece uopšte i ne pohađa bilo koji vid predškolskog obrazovanja. Dok sa jedne strane roditelji nisu u mogućnosti upisati djecu u neku od predškolskih institucija, u isto vrijeme je prisutan i trend koji se odnosi na deficit mjesta u javnim ustanovama (JU) u Sarajevu, Zenici i drugim gradovima, te stoga postoje liste čekanja na kojima se nalazi i nekoliko stotina djece. Slična je situacija i sa privatnim vrtićima, koji često nisu u mogućnosti udovoljiti zahtjevima roditelja zbog limitiranih kapaciteta i nedostatka bilo koje vrste subvencija, za razliku od vrtića koji se nalaze u državnom vlasništvu.
Budžetska izdvajanja i neiskorištene prilike
Sistem predškolskog obrazovanja je koncipiran na način da se JU subvencioniraju u značajnom iznosu kroz budžetska izdvajanja. Grad Zenica je u periodu od 2011. do 2014. godine iz budžetskih sredstava izdvojio približno 2,5 miliona KM za subvencioniranje JU, dok je na nivou FBiH u periodu 2012. do 2014. ukupno izdvojeno 44,3 milionaKM.
Istraživanje koje je sprovedeno od strane Centra za Poslovnu afirmaciju – CPA u gradu Zenica ukazuje na činjenicu da većina roditelja smatra da vrtići koji potpadaju pod JU zaostaju za privatnim vrtićima u segmentu higijenskih uvjeta, prehrambenog programa, organizacije boravka, tehničkih uvjeta i rada osoblja, rezultirajući i slabijim ukupnim nivoom zadovoljstva roditelja. Međutim, razlika u iznosu koji roditelji izdvjaju za finansiranje na mjesečnom nivou za JU i privatne vrtiće je marginalna što ukazuje na neefikasnost rada JU. Navedeno istraživanje dodatno je prikazalo i finansijske pokazatelje JU i privatnih vrtića što u konačnici ukazuje na nemogućnost JU da dosegne nivo samoodrživosti i efikasnosti koja u potpunosti karakterizira rad privatnih vrtića.
Trenutna situacija je neodrživa i u cjelosti se negativno reflektuje na razvoj najmlađih naraštaja, što direktno generiše negativan utjecaj na cjelokupni dugoročni razvoj društvene zajednice u BiH.Kako bi se korigovali trenutni defekti u sistemu predškolskog obrazovanja moguće je implementirati sistem vaučerizacije koji inicijalno uključuje smanjenje nivoa socijalne nejednakosti, odnosno omogućava većem broju roditelja slabijeg finansijskog stanja da upišu svoju djecu u obdanište, te povećanje broja predškolskih ustanova i proširenje kapaciteta postojećih.
Šta predstavlja vaučerizacija?
Postoji više modela vaučerizacije. Jedan mogući je da se iznos subvencije oslanja na visinu primanja koje određena porodica ostvaruje.
U slučaju obdaništa, ovaj model vaučerizacije predviđa mogućnost da roditelji budu korisnici sredstava koja se u vidu subvencija trenutno isplaćuju javnim ustanovama. Na taj način, roditelji bi imali priliku da upišu dijete u obdanište koje žele, bilo privatno ili državno, a subvencije bi se uplaćivale u one vrtiće u koje se djeca upisuju. Privatni sektor bi imao korist od dodatnih sredstava, dok bi ujedno i roditelji slabijeg imovinskog stanja bili u mogućnosti da obezbijede svojoj djeci predškolsko obrazovanje. Ovako bi se poticao i razvoj privatnog sektora u segmentu predškolskog obrazovanja, što bi direktno utjecalo na stvaranje novih radnih mjesta.
Predstavnici institucija privatnih vrtića sa kojima je CPA u kontaktu, saglasni su sa činjenicom da bi implementacija ovakvog modela predstavljala značajan podsticaj razvoju njihovih djelatnosti u smislu dodatnog zapošljavanja i podizanja nivoa usluge od čega bi najveću korist imala djeca i roditelji koji su u ovom slučaju primarni fokus.
Postojeći sistem subvencioniranja nije kreiran po principima koji doprinose smanjenju socijalne nejednakosti, te također ne promoviše unaprjeđenje životnih standarda onih slojeva društva koji su slabijeg imovinskog stanja.Potrebno je naglasiti da na nivou grada Zenice, te od strane predstvnika lokalne samouprave postoji značajno interesovanje za razvoj i implementaciju postojećeg modela. Ovim putem bi se grad Zenica pozicionirao kao začetnik cjelokupnih reformi predškolskog obrazovanja što bi vjerovatno podstaklo i ostale gradove i općine da započnu neophodne reforme predškolskog sistema.
AUTOR: Mr.sc. Adi Fišević