Nakon već poznate priče o oporezovanju toplog obroka iznad 8,5 KM, Federalno ministarstvo finansija je objavilo nacrt promjene Zakona o porezu na dohodak i Zakona o doprinosima, koji je ipak odbijen od strane poslodavaca i sindikata. Samo da napomenem da su ove zakonske promjene sastavni dio reformske agende koja u svom programu ima takođe i zadatak izmjene Zakona o porezu na dohodak sa ciljem prebacivanja finansijskog tereta na bogatije kategorije stanovništva uz neutralan fiskalni efekat. Ukratko, to bi trebalo da znači da se poreska struktura promijeni na način da oni sa manjim primanjima na kraju državi plaćaju manje a oni sa većim primanjima da plaćaju više, s tim da u konačnici primanja državi ostanu relativno ista.
Na koncu konca, predložene promjene su bile sljedeće:
– Ukidanje ličnih odbitaka,
– uvođenje nulte stope poreza na dohodak do 600 KM,
– povećanje poreza na dohodak sa 10% na 12%,
– ukidanje doprinosa na plaće od ukupno 10,5%,
– povećanje doprinosa iz plaće sa 31% na 33%, i– povećanje osnovice (uključivanje toplog obroka, regresa, troškova putovanja sa posla na posao i svih ostalih davanja radnicima).
Ko bi ustvari snosio teret države?
Zanemarit ću drugi cilj reforme, tj. neutralni fiskalni efekat, zato što želim da ukažem na efekat koji su predložene promjene imale na lica sa nižim primanjima. S tim u vezi pretpostavimo kako imamo dvije osobe, jednu koja prima 500 KM plaću uz 300 KM toplog obroka (dakle topli obrok na prvobitnih ca. 16 KM dnevno), i drugu koja prima 2.000 KM uz također 300 KM toplog obroka. Također ćemo zanemariti članove porodice, tako da ćemo uzeti u obzir samo lični odbitak za jednu osobu.
Dakle, uz predreformsku poresku strukturu, ukupan trošak plaće za prvo lice iznosi 1.141,31 KM od čega su 300 KM topli obrok, 500 KM neto plaća i 341,31 porezi i doprinosi. To znači da od ukupnih primanja, 29,9% ide državi.
U slučaju drugog lica, ukupan trošak plaće iznosi 3.825,39 KM od čega su 300 KM topli obrok, 2.000 KM neto plaća i 1.525,39 porezi i doprinosi. To znači da od ukupnih primanja, 39,9% ide državi.
Dakle, u predreformskom periodu, veći teret prema državi ima osoba sa većim primanjima, kako u apsolutnom tako i u relativnom smislu.
Sa novom strukturom poreza i doprinosa, ukupan trošak plaće za prvo lice iznosi 1.242,74 KM od čega su 800 KM neto plaća (topli obrok postaje oporeziv, te je de facto dio plaće) i 442,74 su porezi i doprinosi. To znači da od ukupnih primanja, 35,6% ide državi.U slučaju drugog lica, ukupan trošak plaće za prvo lice iznosi 3.801,83 KM od čega su 2.300 KM neto plaća i 1.501,83 porezi i doprinosi. To znači da od ukupnih primanja, 39,5% ide državi.
Tabela: Kratki pregled predstavljenih slučajeva
Dakle, kao što se da vidjeti, iako lice sa većim primanjima u konačnici snosi veći dio tereta prema državi, ipak osoba sa manjom plaćom ustvari ima povećanje troška prema državi, dok osoba sa većom plaćom ima čak marginalno smanjenje svojih troškova. Ova situacija je u suprotnosti sa ciljem reformske agende, tj. sa predloženom strukturom oporezivanja, teret se ustvari prebacuje sa bogatijh na siromašnije kategorije društva.Također je evidentno da sa promjenama u poreskoj strukturi, osobe sa nižim plaćama postaju relativno skuplje poslodavcima, dok one osobe sa većim postaju jeftinije u odnosu na prethodnu situaciju. Ne možemo znati da li će ovaj dodatni teret koji će nastati za radnike sa manjim primanjima na kraju dana snositi poslodavac, ili će se radniku dodatno smanjiti primanja kako bi se neutralisali novonastali nameti, ali na kraju dana ni jedno ni drugo nije pozitivno za privredu.
Da li država podržava bijelu kugu?
Da ne bude da je to sve, tu je još jedan bitan detalj. Naime, u setu promjena je i ta da se ukinu lični odbitci, a da se umjesto njih uvede standardni dio plaće koji će biti oslobođen poreza na dohodak. Trenutno koeficijenti za lične odbitke su bazirani na 300 KM i množe se faktorima 1 za uposlenika, 0,5 za nezaposlenog bračnog druga, te 0,5 za prvo dijete, 0,7 za drugo a 0,9 za treće i svako sljedeće dijete. Po novom zakonu, ovih koeficijenata više ne bi bilo, i bili bi zamijenjeni sa nultom stopom poreza na primanja do 600 KM mjesečno.
Uzimajući u obzir iznad navedeno, pretpostavimo da imamo osobu koja ima nezaposlenu suprugu, te četvero djece, tj. radi se o šestočlanoj porodici u kojoj samo suprug zarađuje.Sa predreformskom strukturom oporezivanja, spomenuta osoba bi uživala 1.350 KM ličnog odbitka i 300 KM toplog obroka (što je već smanjeno na ca. 160 KM), a što je ukupno 1,650 KM potencijalnih primanja na mjesečnoj bazi koji su oslobođeni poreza na dohodak. Iako zvuči visok, čak i ovaj iznos je ispod vrijednosti preporučene potrošačke korpe, koja je u 2016. godini za četveročlanu porodicu (u ovom hipotetičkom slučaju se radi o šesteročlanoj) iznosila 1,800 KM mjesečno. Sa novim zakonima, osoba gubi lične odbitke na ime svojih članova porodice, te može da uživa samo 600 KM primanja sa nultom stopom oporezivanja. To znači da ukoliko je zaista i imala primanja od 1,650 KM, na razliku od 950 KM na osnovu izgubljenih ličnih odbitaka, sada osoba mora da plaća i 12% poreza na dohodak, što iznosi 114 KM mjesečno, a na godišnjem nivou to bi značilo da bi osoba ostala bez 1.368 KM primanja na ime poreza na dohodak. Mislim da nema potrebe da objašnjavam šta bi to značilo za jednu ovakvu porodicu.
Ima nečeg i dobrog
Ali da ne bude slika potpuno crna, ima nešto i pozitivno, a to je da je pojednostavljeno obračunavanje plaće. Svakako je bilo nepotrebno praviti razlike između doprinosa na plaću i doprinosa iz plaće. Tu se pozitivni dio i završava.
Ili ostaviti lične odbitke ili povećati primanja sa nultom stopom oporezivanja
Na kraju, jasno je da je trošak predložene reforme puno veći od koristi koju dobijamo pojednostavljivanjem procesa računanja poreza. Na našu sreću, radi se ipak o prednacrtu zakona koji je odbijen, što ostavlja mogućnost da se uključe određene promjene. Pojednostavljenje računanja svakako treba zadržati, ali kako se ne bi izvršilo opterećenje siromašnije kategorije društva, ili treba zadržati lične odbitke, pa čak ih i povećati kako bi odražavali preporučenu potrošačku korpu, ili znatno povećati iznos primanja sa nultom stopom oporezivanja. Ukoliko se ipak usvoji predloženo, postoji mogućnost da se dodatno poveća jaz između siromašnijih i onih bogatijih, i da odlazak iz Bosne i Hercegovine postane još atraktivniji.
Autor: Edo Omerčević